"Kao što je i riječ jedan pronalazak, koji se odnosi na stvari i ideje, tako je i mit pronalazak u vezi istine. Dolazimo od Boga i svi mitovi, koje smo tkali, čak i ako uključuju zablude, neminovno zrcale dio istinskog svjetla, te vječne istine, koja je božja. I samo kroz to, da čovjek stvara mitove, postaje "sustvaraoc" i budući da izmišlja priče, čovjek se može približavati stanju savršenosti, koje je doživio prije svog pada iz raja. Iako naši mitovi mogu dovesti u zabludu, ali i ako se u njima nešto ne odigra dobro, ipak vode u smjeru istinske luke, dok materijalistički "napredak" samo vodi u ponor i do krute krune moći zla." (Humpfrey Carpenter, "J. R.R. Tolkien, Biographie", Verlag Christian Bougois, Paris 1980.)

Tako se izrazio John Ronald Reuel Tolkien (1892-1973), profesor filologije na sveučilištu Oxford, ekspert za stare jezike, pjesnik, slikar i pisac, svjetski poznat svojim djelom "Gospodar prstenova", čija ekranizacija u svijetu filmske umjetnosti danas predstavlja izvanredan događaj. (Tri filma, svaki tri sata pojavila su se u godinama 2001., 2002., 2003.)

U ovom članku pokušat ćemo razumjeti zašto to djelo Tolkiena zauzima posebno mjesto u literarnoj povijesti i zašto predstavlja neke inicijatorske aspekte.

Kao "Mozart jezika", Tolkien je u dobi od 4 godine znao čitati i pisati. S 5 godina bez poteškoća učio je latinski, vrlo rano je postao ljubitelj jezika, prije svega zvuka riječi. Od svojeg djetinjska posvećivao se stvaranju jednog jezika, kojeg si je u potpunosti sam želio: On je želio da se izgovor svake riječi dobro čuje. Isto tako i pisano ugodno vidi. (Tolkien je izmislio 20 jezika, završenih ili u početnom stanju.)

Onda je odlučio, da bi u život uveo taj potpuni ili savršeni jezik, da ga govore bića, koja odgovaraju tom jeziku: lijepa, plemenita i savršena bića - vilenjaci.

 Veličanstveni vilenjaci Tolkiena nemaju ništa zajedničkog sa običnim vilenjacima naših bajki i legendi! "To je bila plemenita i prekrasna rasa, prvorođenih na ovome svijetu: daleko putujući narod, zvjezdani narod, ali oni nisu dijelili sudbinu s čovjekom, bilo je to prije mnogo, mnogo vremena, da je jenjavala njihova svemoć i sada prebivaju izvan kruga zemlje i nikad se više ne vračaju.

Tolkien vilenjacima daje "povijesni" okvir, unutar kojeg su se mogli razvijati jezici, koje je on stvorio: jer za neki lijepi jezik, kojeg govore plemeniti ljudi primjereno je, da se pričaju prekrasne priče.

Tolkien opisuje vilenjake kao najvredniju rasu, koja je ikada kročila "Srednjo-zemljom". Oni su od najprvijih, prvorođeni. Došli su u jutarnjem rumenilu pred izlazak Sunca i Mjeseca. Njihovo istinsko ime je "Quendi", što znači "oni koji govore glasom". Kako bi se mogli sporazumijevati s drugim narodima, vilenjaci su poučavali "veliki dar riječi", njihovo prvo djelovanje u svojoj dugoj karijeri kao učitelji. Vilenjaci su možda besmrtni (ali oni mogu biti ipak ranjeni ili usmrćeni); oni sazrijevaju polagano, ali nikad ne stare i ne poznaju bolest, niti druge tegobe tijela. Oni imaju veliku izdržljivost i njihova osjetila su vrlo istančana. Tolkien je naglasio činjenicu, da ti vilenjaci nisu nadnaravna bića, već potpuno prirodna: to su ljudi, koji nisu prirodni samo u smislu kad ne žive prema kozmičkom poretku. "Mi usmjeravamo svoje misli na ono što volimo, na sve što činimo", kažu vilenjaci Lori-šume. Oni prave čuveni "plašt vilenjaka", koji ima posebnost, da onoga koji ga nosi, učine "nevidljivim", tako da mu omogućuje stopiti se s prirodnom pozadinom.

Spiritualno nastojanje vilenjaka razvija se u izjavljivanju njihove ljubavi prema Elberethu (božanstvu, koje simbolizira svjetlo), a također se naziva "najuzvišenijim" ili "gospodar zvijezda". Budući da su učenici Valara (Božanska bića); određeni od jednog Boga kao čuvari "Srednje-zemlje", vilenjaci su pronašli kako pomoću mudrosti spoznati razlike između dobra i zla, koji su opisani u kozmičkom poretku. Kao i sve druge inteligentne rase zadržali su slobodnu volju biti poslušni ili neposlušni prema kozmičkim zakonima.

Zbog svoje besmrtnosti i vilenjaci vrlo jako osjećaju da vrijeme istovremeno vrlo brzo i vrlo polagano prolazi. To pojačano opažanje objektivnog i subjektivnog vremena osnažuje njihov osjećaj za prolaznu prirodu stvari koje ih okružuju. Za njih vrijeme na određenim mjestima prolazi polaganije nego na drugim. Vilenjaci su u svojim mislima i sjećanjima izgradili neovisni svijet, paralelan sadašnjosti, u koji se mogu povući. Za njih ta mentalna konstrukcija predstavlja više svijet u budnom stanju, nego u snu. Kaže se, da mogu spavati i pri tome njihov duh može na čudan način mirovati u vilinskom snu, čak i ako se otvorenim očima kreću u svjetlu ovoga svijeta. Vilenjaci su naučili prodrijeti u rubne prostore, gdje život i smrt usko graniče: Valari su im pokazali kako se to radi. Stoga se mogu suprotstaviti Nazgulima, ropskim duhovima ili demonima nad kojima imaju veliku moć, jer žive istovremeno u svijetu vidljivog i nevidljivog.

Mitološko djelo

 "Tolkienovo djelo čini konkurenciju Genezi i ukazuje na apsolutno majstorstvo, kao da je njihov autor proveo svoj život u usavršavanju unutarnjih logičkih povezanosti svog stvaranja, da bi realizirao jedan literarni mikrokozmos, koji je istovjetan s djelom Stvoritelja."

"Gospodar prstenova", predstavlja vrh sante leda u cjelokupnom djelu Tolkiena. Sveukupno djelo koje priča priču Srednje-zemlje obuhvaća oko 18 pojedinačnih djela: To je opis mitologije, koja započinje s jednim kojeg se naziva "Iluvatar" ili "Eru" to znači Bog. Iluvatar začima svojim mislima "Ainure" (Bogove i Božice), kako bi zajednički stvorili "Ainulindale" (Veliku glazbu), uz koju svaki pridonosi više ili manje harmoničnim temama prema svojoj vlastitoj osobnosti. Onda im Iluvatar predaje viziju (slikovnu predodžbu) te glazbe i tako Ainuri vide kako se povijest svijeta kotrlja pred njihovim očima (čijem stvaranju su pridonijeli s glazbenim temama). Ali vizija će im se oduzeti prije nego što je ispunjena. Tad Iluvatar stvara "Ea", svijet, koji JEST (materijalni svemir), u kojem su neki Ainuri sebi stvorili prebivalište. Ainuri koji se šire na Ea, nazivaju se Valar (djelotvorne snage svijeta). Valari poznaju veliki dio onoga što je bilo, što jest i što će biti, ali ima stvari koje ne mogu predvidjeti, jer Iluvatar nikome nije otkrio posljednju glazbenu temu (kraj vremena). Stoga je zadaća Valara, da na Ardi (Zemlja) izgrade materijalnu realnost, kako su je zamijetili u svojoj izvornoj viziji.

Tako započinju "duge godine bez Sunca "gdje se priča o radu Valara (Stvaranje zvijezda, planina, oceana, drveća), o divljem ratu, koji ih je učinio protivnicima Morgotha (otpadnicima Valara), o Quendima (vilenjacima) na Ardi i dugoj, tragičnoj povijesti rase vilenjaka.

Nakon toga slijedi stvaranje Sunca i Mjeseca, te dolazak ljudi: tako započinje "prvo sunčano doba", gdje se priča o razočaranom savezu vilenjaka i čovjeka prema Morgothima na Srednjo-zemlji, kao i gnjevu Valara i o njihovom zadnjem burnom napadu na tvrđavu Morgotha. Nakon toga započinje "drugo sunčano doba", koje doživljava uspon moćne ljudske rase kraljeva od Numenora (otok u obliku petokrake zvijezde, usred oceana). Valari se povlače natrag u zemlju iza oceana nazvanu Aman. Zla posla Saurona (učenika Morgotha) dovode do propasti otoka Numenor (kao i naše Atlantide). Aman, zemlja Valara jenjava u daljinu i samo je još dostupna za vilenjake.

Kad dođe "treće Sunčano doba" opada moć vilenjaka. Mnogi od njih napuštaju Srednjo-zemlju, kako bi došli u Aman, pri čemu oni traže "izravni put" prema tamo, preko beskrajnog oceana. "Gospodar prstenova" je priča, koja se odigrava u godinama 3018 i 3019 Trećeg Doba. Ona opisuje "rat prstenova": važni povijesni događaj, koji obilježava kraj Trećeg Doba i početak Četvrtog.

"Četvrto sunčano doba" nagovješćuje neograničenu vladavinu ljudske rase, dok svi drugi "riječju obdareni narodi" propadaju. To doba bi trebalo dugo trajati, a neki Eksegeti smatraju, da se još uvijek u njemu nalazimo! (Neki drugi smatraju, da se nalazimo u "Sedmom ili Osmom Sunčanom Dobu"). Za priče o stvaranju svijeta "Prvog i Drugog Sunčanog Doba" navodno je bio jedan Anglosaksonski moreplovac 9. stoljeća imenom "Eriol", koji je pronašao "izravni put" preko Oceana i stigao u zemlju Aman, gdje su mu vilenjaci predali "priču o starim danima".

Tolkien, kao ugledni filozof, preveo je samo manuskripte Eriola, koji su bili napisani na starom anglosaksonskom jeziku. Što se odnosi na materijal "Gospodar-a prstenova", on čini dio onoga, što se naziva "Crvena knjiga pohoda prema Zapadu" i što je predano od generacije do generacije i konačno, ne zna se kako, došlo u ruke Tolkiena, koji je učinio ogromni prevodilački poduhvat. Ali sve to čini samo jedan dio legende.

Nastavlja se ...

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridrľana -

Prijašnje članke možete potražiti na adresi: www.amorc.hr/arhiva-forum.php