Rođenje ljudskog bića je posebni događaj, koji bi trebao izazvati naše divljenje i to s jedne strane u pogledu na fiziološke procese. Ono se može promatrati kao njihovo ispunjenje, a prije svega u smislu njegova značenja u mističnom smislu. Kad neko dijete ugleda svijetlo dana, ono nije samo novo fizičko tijelo tijekom svojih prvih pokušaja na zemaljskom planu. Ono je također određena duša, koja se inkarnirala na materijalnoj razini. Tako s gledišta Ruže i Križa svako rođenje zaista predstavlja jednu reinkarnaciju, povratak neke produhovljene osobnosti na Zemlju. Učenje o reinkarnaciji produbljuje razumijevanje određenja ljudske egzistencije, kao i način kako se neka individua razvija do potpuno samostalne osobnosti.

Taj veliki misterij za vjernike, filozofe i mističare je točan trenutak, u kojem duša prodire u tijelo, neovisno o tome, je li se ona u trenutku našeg rođenja po prvi put ili već mnogo puta inkarnirala. Prije nego istražimo ono što nam je tradicija oduvijek predavala o toj temi, htjeli bi kratko razjasniti, što su nam religije obznanile s tim u vezi. Tako možemo uspoređivati i izgraditi svoje vlastito mišljenje o tom pitanju, koje dopušta vrlo različite odgovore. Ipak ostaje svakome od nas slobodno, koje predodžbe imamo. Stoljećima predano znanje u učenjima Ruže i Križa treba prije svega oblikovati osnovu za refleksiju i meditaciju.

U većini religioznih pogleda spominje se da duša prodire u embrij pri začeću, dakle u trenutku oplodnje zaposjeda ljudski zametak, koji je rezultat sjedinjenja spermatozoida i jajne stanice. Prema tome poučavaju različite religije, da fetus u majčinom tijelu posjeduje spiritualnu svijest. Za njih dakle rođenje ne odgovara stvarno određenoj inkarnaciji duše, nego više predstavlja trenutak, u kojem se tijelo oslobađa od majčinog krila. Takav način promatranja majčinstva, uključuje razne poglede i nije naša zadaća prosuđivati o tome. Očito su postojale predodžbe, da se tako misli. Tako gledajući, dakle Duševna Osobnost već je u tijelu djeteta, prije nego dođe na svijet. Ali pitanje, na koji način Duševna Osobnost u trenutku začeća prodire u embrij i je li to moguće dokazati, izvjesne religije do sada na to nisu mogle odgovoriti.

Prema predaji pripadnika Ruže i Križa i njihovih predanih učenja, duša prodire u tijelo djeteta kod rođenja tek za vrijeme prvog udisaja. S prvim udisajem dakle inkarnira se u dijete i od njega čini samostalno živo biće. Stoga fetus može biti promatran kao jedan dodatni organ, koji se razvija u tijelu majke i crpi svoju vitalnost iz tijela majke, iz čega slijedi da dijete tijekom devet mjeseci trudnoće nije svjesno samog sebe i svoga stanja, jer svijest je atribut duše. Tek s njegovim prvim udisajem se aktiviraju procesi svijesti, i dijete počinje ne samo shvaćati okolinu, u kojoj se rađa, nego i doživljavati odnose, koji ga vežu s tom okolinom.

Znamo, da poneki smjerovi psihologije smatraju, da je fetus u majčinom tijelu svjestan svojeg razvoja, i tim potvrđuju gledišta mnogih religija. Tako oni objašnjavaju, da fetus reagira senzibilno na emocije majke, kao i na glazbu, glasove, promjenu temperature, itd. Ova senzibilnost je ipak samo fiziološke prirode. Nije to spiritualna svijest djeteta, koja reagira na te utjecaje, nego njegovo fizičko tijelo. Svi naši organi stalno reagiraju na naše emocije i misli i na sve unutarnje i vanjske podražaje. Na tom principu počiva i jedan važan aspekt samoiscjeljenja, kako se ono poučava u našem Redu. Zakoni koji ovdje djeluju, bili su već odavno poznati mističarima i te činjenice su se kroz povijest uvijek morale novo definirati, tumačiti i dokazati, kao što je to bilo i sa raznim znanostima u smislu razumijevanja života i zadaće čovjeka. Nastavit ćemo s ovom važnom i zanimljivom temom.

Nastavlja se ...

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridrľana -

Prijašnje članke možete potražiti na adresi: www.amorc.hr/arhiva-forum.php