Već smo na drugom mjestu imali priliku ukazati na to, da su te pojave znanstveno označene sa paramnezijom (ukupnost smetnji pamćenja izraženih u prepletanju doživljenoga i izmaštanoga, u sjećanju na događaje , koji se nikada nisu zbili). Kod neke vrste amnezija netko je imao objektivni doživljaj nekog mjesta, no ipak bez da je postao toga svjestan, bilo je to neposredno pohranjeno u spremnik njegove podsvijesti.

Ovdje dakle praktično susrećemo amneziju, jer je taj doživljaj pao u zaborav. Zaista se nikada svjesno nije opažao. Kad se kasnije takav doživljaj pojavi u svijesti izgleda nam poznat, ali to si ipak ne možemo objasniti. Onda može biti lako, da neki čovjek takvo iskustvo prihvati kao da potječe iz prijašnjeg života.

Podsvijest je također sposobna primati utiske, koji ne potječu iz naših osjetilnih opažanja. Ona može primiti telepatski predane poruke, koje nama primaocima, u doba primanja nisu uopće svjesne. Takve poruke su onda zaista sastavni dio svijesti primalaca bez da je on to opazio.

Kasnije je moguće da se ta poruka, kad smo u nekom pasivnom stanju, možda za vrijeme meditacije ili kontemplacije, pojavi u našu svijest kao misteriozna misao. Tom prilikom moguće je da također prepoznamo osobu, koja nam je poslala tu poruku, tako da istovremeno s porukom također raspoznamo odakle potječe.

Ako je primalac neke takve poruke upućen u psihičke principe, odmah će raspoznati odnos između pošiljaoca i poruke. Nije li on upoznat s tim principima, možda si može predstaviti da dotični čovjek upravo misli na njega.

Iznova moramo ukazati na to, da misli, koje bi nama ili drugima mogle biti štetne nikako ne mogu biti projicirane do nas i ne mogu biti primljene u našu podsvijest. Kako je u našim učenjima često spomenuto, nad nama bdije "Čuvar Praga", naša savjest, naš moralni bitak, koji je djelomično s nama rođen, s druge strane djelomično odgojen. On nam zabranjuje da dozvolimo ulaz predodžbama, koje su u oprečnosti s našim moralnim uvjerenjima. Naša podsvijest odbija svaku misao, koja se ne može suglasiti s našom predodžbom o pravilnom.

Naša podsvijest skriva također utiske, koje smo naslijedili od naših predaka. Oni dolaze do izražaja u porivima kao i sputavanjima. Oni su veliki izvor znanja iz prošlosti. Mnogo toga od znanja iz tog blaga nadilazi sve ono, što smo ikada naučili.

Ako čovjek samo površno poznaje Kozmičke Zakone i principe, kao i svoj bitak, možda se čak suprotstavlja tim "intuitivnim utiscima", kako ih mi jednostavno nazivamo. Onda on ne zna odakle potječu. Oni mogu biti i nešto misteriozno ili ga čak zastrašiti. Iz tog razloga često se u spisima o mistici i metafizici kaže, da je naše neznanje ono, koje se suprotstavlja višem poretku našeg bitka i njegovom razvoju na nekoj višoj razini.

Intuitivnom utisku svojstvena je neka snaga uvjerenja, koja se vrlo teško može opisati. Trebali bi prihvatiti tu kroz intuiciju djelujuću snagu, jer ona nas uvijek nastoji dobro voditi. Ovdje ne djeluje neka zagonetna prisila, kojoj se treba popustiti kako bi se oslobodilo njenog tereta. Postoje porivi iz kojih nastaju neugodne posljedice. Kozmički impulsi i intuitivni utisci unose u čovjeka samo ono, što njemu i drugim ljudima može biti od koristi. Ipak se oni time razlikuju od svega što smo inače doživjeli, čak mogu i biti proturječni svim iskustvima.

Sposobnost razlikovanja raznih utisaka, kojima je naš bitak izložen i saznanja o onome što naša podsvijest za našu sposobnost shvaćanja oblači u objektivno zapažljive i procjenjive oblike, dva su od mnogih dragocjenih plodova, koji sazrijevaju ozbiljnom studentu učenja Reda Ruže i Križa AMORC-a. Da, sadržaji podsvijesti mogu nam biti od koristi, ako su u skladu s kozmičkim i duhovnim principima.

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -