Tipične osobine univerzalnog puta isprva su iste kao i kod svakog drugog zemaljskog puta. Stoji se na polaznoj točki, vidi se više ili manje jasno zacrtani cilj i traže se mogućnosti na koji način će se dostići taj cilj.

Za onoga tko se spiritualno želi dalje razvijati sve se to odvija nešto teže. Često čovjeka obuzimaju snovi i zanesenost i on lebdi u najplemenitijim idealima. On sebe vidi u položaju koji odgovara njegovim predodžbama cilja. No većinom on ne poduzima ništa kako bi to dostigao. Često iz sasvim jednostavnih razloga, jer ne zna kako će to provesti. U konačnici i ovdje vrijedi mudrost da je Bog stavio ispred nagrade određeni rad. Mnogo se doduše radi. Također se ne izostavlja vrijeme, niti troškovi, niti trud. Mnogo se čita i pažljivo sluša na seminarima i revnosno se o svemu razgovara. Tijekom toga ipak dolazi do većeg buđenja i u pravilu čovjek postaje vrlo skeptičan prema onome što se posvuda nudi kao nešto novo. To je zbog toga, jer se na toj točki još nije spoznalo da nije samo cilj sakupiti i steći ogromno i zanimljivo znanje, već i "postati" nešto, a i zbog toga što nismo prepoznali da sve to iziskuje jedan drugi način postupanja.

Iz neznanja o toj stvari dobiva se odgovor na pitanje što je zapravo cilj spiritualnog razvoja. Taj odgovor glasi: "Put jest cilj." O ovakvim iskazima trebalo bi se temeljito razmisliti. Što je zapravo cilj ljudskog spiritualnog razvoja? U raznim razgovorima govori se da je cilj čovjeka razviti se do Boga. No i ovim zaključkom se možda preskače drugi i treći korak. Što bi bio prvi korak tijekom kojeg se čovjek svjesno razvija do nekog cilja? Iako ćete možda sada negodovati, ipak ću reći, da nitko od nas još nije pravi čovjek, istinski čovjek. Ovaj zaključak može nas šokirati, jer jednostavno nismo naviknuti sami sebe promatrati iz ove perspektive.

Predstavite si jednom kako vi stojite pred nekim automobilom koji je potpuno nov i prekrasno izgleda. Kod otvaranja poklopca odjednom možete zaključiti da ta kola uopće nemaju motora. U izvjesnom smislu tu stvar još možete nazvati vozilom jer ima kotače i može se gurati.

Je li bi taj predmet nazvali autom samo zbog toga što izvanjski tako izgleda? Je li bi smatrali autom neko vozilo koje doduše funkcionira, ali se mora pokretati vašom snagom mišića.

Ono što smo na ovom primjeru ustanovili, kod čovjeka nije tako jasno vidljivo što ne dostaje. Što sprečava čovjeka da funkcionira kao potpuni čovjek? Je li Stvoritelj kriv za to? Je li mu zaboravio ugraditi "to nešto" što ga čini istinskim čovjekom.

Sigurno ne. Kao što smo spomenuli, Stvoritelj ga je kao ni jedno drugo biće opremio sa toliko dobrih mogućnosti, talentima i sposobnostima i dodijelio mu time ljudsko dostojanstvo. Čovjek čak sam sebe shvaća "krunom Stvaranja".

U konačnici, Bog je unio mnogo povjerenja u čovjeka kad mu je dodijelio i slobodnu volju i dao mu mogućnost da uzme život u svoje ruke, te da bude od blagoslova za druge. Ipak je čovječanstvo, uzmemo li za iznimku nekolicinu iznimno prosvijetljenih osobnosti, dodijeljene šanse slabo koristio.

Kriv je jednostrani odgoj usmjeren na materijalno kao i stvarna ravnodušnost prema vlastitoj sreći. Prije svega, neznanje i još jednom neznanje isušili su u čovjeku vitalni životni polet.

Zakonitosti koje sve to uzrokuju ili sprečavaju naravno da se moraju spoznavati. Sve se to mora znati i svjesno primijeniti kako bi stečena iskustva omogućila sazrijevanje osobnosti. Sve se to ne može realizirati trčkaranjem bez plana po vrlo načičkanom ezoterijskom sajmu. Zapravo trebalo bi svakom biti jasno da se s tom tematikom mora ozbiljnije baviti. Neminovno je potreban sistematski put na kojem će čovjek postupno i sigurno upoznati kozmičke istine koje će, ako ih prihvati, učiti primjenjivati, te ponovno oživiti zapušteni pristup njegovom unutarnjem bitku. Zdjelica na vagi, koja još nije bila spoznata ili napunjena, treba se staviti u pravu ravnotežu i time svoje biće dovesti u pravu poziciju. Koračati putem razvoja znači da se sve više približava majstorstvu. Dakle ne misli se tu na majstorstvo nad drugima, već nad svojim vlastitim bićem, unutarnjim i vanjskim, a uz to misli se i na povezivanje u cjelinu. Kakvu naknadu očekuje čovjek na kraju takvog puta koji također može biti dosta dug? To će biti činjenica da je on tek sada postao stvarnim čovjekom. Potpuni i istinski čovjek! Dakle čovjek s kojim Stvoritelj konačno može nešto započeti. Ili, vjerujemo li ozbiljno da su se čovjeku pružile i dodijelile sve te mogućnosti i sposobnosti samo zbog toga da on ostane neotkriven i da ne koristi svoje latentne sposobnosti ili, ako ih je već koristi, čini to samo za vlastitu zabavu i egoističke ciljeve? Dakle možda onako kako je to u neznanju do sada činio?

Predočimo si u kojem smjeru čovjek razvija svoju čudotvornu božansku prirodu i kako je on sam razvijao svoj nagon samoodržanja.

Istinsko postajanje čovjekom, taj prvi cilj etape neminovnog razvoja, obećava da će se jednoga dana čovjek uspjeti sjediniti s Bogom i postati s njim jedno.

Još bi se moglo pitati nije li to sve skupa nešto utopijsko? Postoje li uopće takvi putovi? Sigurno da postoje. Ako bi netko pitao, koji je najbolji put do tamo, onda bi se odgovorilo: onaj prema kojem se tragalac za istinom, na osnovu svojih osobnih naklonosti i zrelosti, osjeća privučenim. Taj posebni put zapravo se jedva može mimoići. On će se uvijek pronaći kad čovjek dođe do potrebnog unutarnjeg sazrijevanja i zaista istinski počne težiti za višim razvojem.

Čovječanstvo je u cijelosti skup svih osobnosti koje su prisutne na zemaljskoj razini. Čovječanstvo se razvija prirodnom evolucijom. No, ona je jedino moguća i zagarantirana, ako postoje preteče i oni koji su izvanredno napredovali. U različitim ciklusima razvoja postoje i različiti ciljevi razvoja. No mora postojati i neka jedinstvenost u svim tim nastojanjima, a to je uzdići se iznad samog sebe, uzdići se u više, plemenitije i savršenije. Svaki čovjek teži za majstorstvom života, ali nije toga uvijek svjestan. Kada ga unutarnja iskra i unutarnja spoznaja dovede do portala određenog znanja, onda je čovjek postao svjestan da postoji put i on osjeća da u njemu ima nešto beskrajno i matematički pravilno. Postoji izreka da "Bog geometrizira". Tajnu ove izreke čovjek može tek onda otkriti kad se obrati istinskom putu razvoja koji njemu pripada. Svaki čovjek kao pojedinac ima svoj vlastiti put, jer je jedinstvena duša ili bolje rečeno Duševna Osobnost i on predstavlja jednog jedinstvenog člana tog velikog čovječanstva. Tako svaki čovjek treba krenuti na put i dok se svaki čovjek ne uzdigne do određene razine, čovječanstvo se ne može izdići. Možemo to bolje formulirati: kad se svaki čovjek čovječanstva uzdigne do određene razine onda će i čovječanstvo doživjeti svoj uspon i planetarna svijest će biti obogaćena. Mnoštvo putova, u konačnici, ulijeva se u jedan jedini put Svjetla. Bezbroj sporednih potočića, rijeka i bujica streme ka jednom moru. Pitanje je na kojem mjestu se čovjek nalazi? Je li već dostigao glavnu stazu, glavnu rijeku ili još luta sporednim putovima, stranputicama i dozvoljava da ga struja nosi. Temeljno pitanje u naslovu ove teme - je li čovječanstvu potreban poseban put razvoja? - može se odgovoriti sa sigurnošću da oduvijek postoji takav put razvoja i da je on zaista potreban. Na tom "glavnom putu" vrijedi riječ univerzalnost i tamo vladaju temeljni principi Svjetla, Života i Ljubavi.

Posebni put razvoja treba svaka duša otkriti kad joj za to dođe vrijeme. Taj put vodi do vrha planine, do sveg znanja, do majstorstva, do savršenstva, do jedinstva, do univerzalne spoznaje, do blizine Bogu i posut je bezbrojnim laticama ruže koje potječu iz jedne jedine Ruže ili Duše svemira.

Tako taj potrebni i posebni put nije više neki izlet, nego svjesno koračanje u spoznaji samoga sebe i spoznaji univerzalnih zakonitosti koje su uvijek bile, koje jesu i koje će uvijek biti - "Kako gore, tako dolje i kako dolje tako gore", kaže poznati hermetički zakon.

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -

Informacije o Starom i Mističnom Redu Ruže i Križa, članstvu, kućnom studiju mistike i javnim predavanjima objavljene su na web stranici AMORC-a: www.amorc.hr