Tolerancija se često označava kao velikodušno duhovno držanje. Sama riječ tolerancija dolazi od latinske riječi kao glagola tolerare, što otprilike znači: podnositi, snositi, odobriti, dati, pretrpjeti, biti strpljiv. Ako promatramo adjektiv opet se može reći: strpljiv, popustljiv, blag, velikodušan, širokogrudan itd. Time se dublje približavamo tom značenju riječi, a i svaki od nas ima neku svoju predstavku o toleranciji.

Kako to izgleda s promatranjem riječi respekt? U raznim leksikonima ima više opisa: iskazivanje počasti, poštovanje, strahopoštovanje i također plahost, bojažljivost. U latinskome može također značiti: obazirati se, osvrtati se, uzimati u obzir, okrenutu se, isto tako i obzir ili imati obzira prema nekome. Sigurno je zanimljivo razmisliti o ova dva pojma, koji su sigurno u međusobnom odnosu. Osvrnuti se na samoga sebe, "pogledati unatrag", može biti dragocjena pomoć u primjeni tolerancije.

Nije li tolerancija jednostavno potpuno priznanje drugoga i poštovanje drugačijeg? To su zapravo osnovni uvjeti zajedničkog života u slobodi i pravednosti. Težnja za tolerancijom nikada neće prestati i ona oduvijek znači više nego samo odlučno odbijanje svih oblika prisile vjerovanja, a ona se često spominje u vezi toga. Već i na onom području gdje su konfesionalne suprotnosti skoro sasvim izblijedjela, postoje suprotnosti u uvjerenjima, raskoli i sasvim tipične prepreke u međusobnom razumijevanju, razdvajanja i ograničenja u živom svijetu, kao i temeljne različitosti životnog usmjerenja. Sve to opterećuje zajednički život i predstavlja stalno prisutni konfliktni potencijal.

Odgovarajuće razlike ne daju se tako jednostavno prebroditi, već su potrebni veliki napori za njihovo rješavanje. Tolerancija isprva signalizira barem volju da se postavi neka zadaća, a da se ne traže odmah izlazi iz raznolikosti, naime da se jednostavno prisilno prihvati ili samo povuče ili se ogradi od onih koji drugačije misle.

Tolerancija je višestruko povezana i s religijom. Dozvolite da to prvo povijesno promatramo: ideja tolerancije nastala je u doba razdvajanja konfesija i u doba prosvjetiteljstva se probila i to kroz teške borbe i trpjela posljedice prethodnih krvavih konflikata. To je zahtijevalo prihvatiti uvjerenja i prakse drugih i zadovoljiti se s relativiziranjem teoloških pitanja istine.

Ali još dublji izazov leži zapravo u priznanju drugoga u njegovom stranom načinu, a što je u konačnici utemeljeno u ravnopravnosti dostojanstva pred Bogom. Iz toga slijedi da nije samo za prihvatiti vanjski postavljeni okvir, već da se čovjek i njegova različitost također i iznutra treba prihvatiti sa svim konzekvencijama. Prema tome tolerancija također može biti poticaj da se otkrije istina drugih i priznanje drugoga, kao zadaća našeg života. Samo ako postoji ta šansa, možemo naša vlastita povijesna iskustva, sve do tolerancije, plodno unijeti u svjetski raširenu kulturu tolerancije između religija, kultura i naroda.

Još uvijek se radi o mogućnostima i preprekama u miroljubivom zajedničkom životu ljudi u društvu, susjedstvu i svjetovima, koji su još uvijek podijeljeni, kao različitost kultura, gospodarske životne mogućnosti, narodna pripadnost, mentaliteti, generacije, religije i nažalost također boja kože. Vježbati toleranciju u smislu - kako je prije spomenuto - prihvaćanje različitih rasa i boje kože ne samo da graniči već na nepristojnosti, već čini i neke ljude osobno povrijeđenim, a čak i ljutitim. Jasno je da u tom smislu riječ respekt, dakle priznanje i poštovanje drugog treba ozbiljno uzeti u obzir.

Kao što se problem različitosti od prije do danas promijenio također se i traganje za tolerancijom dalje razvijalo. U nastavku ovog članka razmatrat će se daljnji aspekti tolerancije i respekta.

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -