Što kompliciranije postaje ljudsko društvo, to je sve više potrebno učiti toleranciju, jer se samo tako u njemu može održati jedno stanje harmonije. Strpljivost mora biti više od uvjerenja, mora postati osobina čovjeka. Ne smije se ograničavati samo na mišljenje, nego se mora proširiti i na ponašanje.

Ne postoji dvojba o tome, da mnogi problemi čovjeka i nacija imaju uzrok u nedostatku strpljivosti. Strpljivost ne znači samo da mi vjerovanja i mišljenja drugih ljudi uvažavamo, nego također znači, da mi obraćamo pažnju na njihovu ispravnost. Kad netko iskreno nešto smatra točnim - ležalo to sad na privrednom, političkom ili religioznom području - mora se uvažiti to uvjerenje.

Ali postoji samo malo ljudi, koji su potpuno bezuvjetno tolerantni. Svatko od nas je sklon nekakvim mišljenjima ili predodžbama, pa pokušava, uvjeriti druge ljude u svoje zaključke. Ukoliko nam to ne uspije, često postajemo nestrpljivi i i iskazujemo se čak neprijateljski prema onima, čiji se pogledi ne podudaraju s našim. Osnova takvog stava je egoizam. Nestrpljivi čovjek vjeruje za sebe, da od svojih bližnjih bolje razumije, kako doći do ispravnih zaključaka. Nedostatak strpljivosti je samo negativan način da se utvrdi, da samo naše shvaćanje ima pravo na priznanje i ni jedno drugo. Kad mi jedan dan imamo stav koji nikako ne pokazuje strpljivost prema zaključcima do kojih su drugi došli, onda je to isto, kao kad bi rekli da ni jedan drugi nema pravo, da uopće dođe do zaključaka, dok mi i nadalje tražimo to pravo. Time da se protivimo odobravanju prisutnosti nekog drugog prava, pokušavamo drugima diktirati naša mišljenja i zaključke.

Kad neki apsolutni vladar ili diktator ulaže svoju moć, on postupa samo prema svojem zaključku, za koji vjeruje da ima krajnju vrijednost, i da više nije podložan nikakvim promjenama. On zbog toga upotrebljava svoj aparat moći, da bi se samo njegove ideje pratile, i on istovremeno čini nemoguće svakom drugom čovjeku, da dođe do svojeg vlastitog zaključka. Time što tako postupa, on je nestrpljiv. On dopušta strpljenje samo svojih misli i time ne priznaje mogućnost drugih ljudi da sami dođu do nekog zaključka.

Ne čini se rijetko, da ljudi ne žele shvatiti da će uvijek biti različitosti u mišljenjima. Ali iskazalo se na različitim područjima, da ljudi, iako su različitog mišljenja, rade zajedno za dobrobit čovječanstva, a pritom se ipak mogu čvrsto držati svojih osobnih mišljenja. Vježbanjem strpljivosti, priznajemo pravo i sposobnost svakog čovjeka, da dođe do svojih zaključaka.

Kad neki čovjek ili organizacija širi neku filozofiju ili učenje, stvara predrasude, dakle sadrži neku dogmu, a time se poučava i nestrpljivost. Ne može se objasniti, da osim tog jednog puta, kojeg poučava ta filozofija, nema više drugih putova, a da se time istovremeno u svijesti čovjeka ne stvori naklonjenost predrasudama. Prisutnost predrasuda je neprisutnost strpljenja.

Red Ruže i Križa poučava obraćanje pažnje na individualnu vrijednost osobnosti. Mi svi stojimo na različitim stupnjevima razvoja naših sposobnosti i mogućnosti. U okviru tih sposobnosti, svatko od nas ima pravo odlučiti, koje principe on može prihvatiti, a koje mora odbaciti, dokle god se on pri tom drži izvjesnih osnovnih pravila, koje mi svi moramo priznati za zaštitu društva od takvih ljudi, koji imaju namjeru da na ovaj ili onaj način naštete društvu.

Razvoj ljudi do osobnosti i do društva je svrha našeg života na ovom planetu. Mi se svi moramo razvijati na različit način, sasvim odgovarajuće našim prethodnim iskustvima i obvezama. Kao što je naše pravo i privilegij, da neposredno pomažemo drugim ljudima i da ih poučavamo u okviru naših sposobnosti, također je i naša obveza, biti strpljivi prema zaključcima svih drugih ljudi.

Ponašanje današnjih ljudi se nadaleko određuje znanostima, koje im pokušavaju razjasniti granice spoznaje. S drugim riječima, čovjek bi se trebao osloniti samo na svoja fizička zapažanja. Ali ljudi koji su navikli gledati dalje, znaju da ljudski duh nije vezan samo za svoja fizička zapažanja. On je u stanju, osvojiti onaj svijet, koji leži s one strane čisto fizičkih mogućnosti.

Kad se čovjek usuglasi s porijeklom svoga bitka, s kozmičkim planom, te su mogućnosti potvrda za to da čovjek može dobiti bolje razumijevanje o svojoj vezi sa Svemirom.

Mistika čovjeka vodi do spoznaje, da je on u usporedbi s višim snagama Svemira, sam vrlo malen i beznačajan. Ali on također osjeća, da je i on sam dio velike struje života, i on pritom dobiva uvid, da će tako različiti postupci ljudi uvijek ostati različiti. Također će on kad slijedi učenja mistike, moći spoznati, da će svi ljudi svoj život većim dijelom provesti u iskušenjima i zabludama.

Čovjek koji teži mistici će kao prvi spoznati ta iskušenja i zablude kao i stupanj mogućnosti svojeg razvoja. Pravedan čovjek će priznati način ponašanja i života drugih ljudi, jer on će uvidjeti, da se i on mora suočiti s tim problemima. Nadalje će on biti obziran prema pogreškama i zabludama svojih bližnjih i pokušat će, u njima probuditi nadu, da svaki čovjek ima pravo, osnaženo s njegovim željama i s njegovim uvjerenjima, iz Božjih ruku primiti svoju sudbinu.

Strpljivost za nas dobiva najviše značenje, kad mi, uvidimo naše nedostatke i naučimo da kod drugih uvažimo ono što mi na sebi samima trpimo. Kad ovo poimanje postane nit vodilja postupanja ljudi svih nacija i rasa i postane činjenica, mir, harmonija i dobar sklad vladati će našim svijetom.

Nastavlja se ...

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridrľana -

Prijašnje članke možete potražiti na adresi: www.amorc.hr/arhiva-forum.php