Što je moderni mističar? Mističar je netko tko ima poseban koncept
i metodu, i može ih pretvoriti u osobni doživljaj. Ono, što se nastoji,
što se treba dostići mističnim konceptom je: neposredno osobno iskustvo
Jednog. Doživljaj kojeg mističar traži je spoznaja jedinstva njegovog
bitka s Apsolutnim - Jednim.
U mistici je ono Jedno pojam, koji označava
apsolutnu realnost, to znači: jedinstvo svemira. To apsolutno, Jedno,
može se poistovjetiti s nečim drugim - s onim, što mu se pripisuje.
Prema jednoj analizi, za mističara ta različita imena posjeduju
istu unutarnju vrijednost, kao npr. Bog, univerzalni Duh, kozmičko,
najviši Duh - sva ona odgovaraju apsolutnoj realnosti ili Jednom.
Čovjek samo u svojoj predodžbi daje tim pojmovima određeno značenje,
koje budi utisak diferencije. Teistički osobni pojam Boga npr. jasno
se razlikuje od predodžbe nekog impersonalnog kozmičkog. Neovisno
koje predodžbe imaju mističari, u svakom slučaju oni vrednuju neosporivo
transcendentalne kvalitete. Ono najviše Jedno u predodžbi uvijek
je sveprisutno; njegova bit i stvarnost ispunjava sve što postoji.
To Jedno je nepromjenjivo, vječno i potpuno. Ono je svemoćno, uzrok
svega što jest ili što ikada može biti. Također je sveznajuće u
predodžbi; to znači, sve, što je rezultat njegove mudrosti neminovno
je savršeno.
Mističar - bilo orijentalan, judaistički, kršćanski ili islamski
- dolazi do zaključka da božanska savršenost stoji na istom stupnju
s dobrim. Najveća sreća doživljava se samo kroz stvarno dobro. Prema
mističnom učenju potrebno je da čovjek teži za usuglašavanjem sa
tim božanskim, nad-svjetskim stanjem, kojeg si on može predstaviti.
Ovo kratko objašnjenje ideala u kojem je sve sadržano i kojeg mističar
zagovara, izgleda kao da se malo razlikuje od religioznih mišljenja,
koja se susreću u većini teoloških sustava. U religijama - čak i
u onima, koje se smatraju poganskim - ukorijenjeni su bitni sastavni
dijelovi mistike i ponekad se pronalaze kao neki dragulj. Ipak mnogi
religiozni pobornici nisu suglasni sa činjenicom da su izvjesna
učenja, koja oni priznaju po svom sadržaju u osnovi mistična. To
se treba svesti na dvije djelujuće okolnosti: prvo većina od njih,
koji dolaze u obzir, nije nikada niti površno ispitala principe
mistike. Drugo: zbog svih krivih, fantastičnih predodžbi, koje se
podmeću mistici, za neinformiranog mislioca ona je postala područje,
koje se miješa s praznovjerjem i čarobnjaštvom.
Rituali
Shvaćanje mističara, njegova uvjerenja su jedna stvar, a njegove
metode, i primjena, sasvim druga stvar. Kako bi pitali što izravnije
moguće: na koji način treba mističar dostići jedinstvo sa Jednim,
za kojim on teži?
Mističar razumno prihvaća da mora dostići oslobođenje od prisila
profanog svijeta. Tek onda je on suočen sa realnošću dvostruke egzistencije
čovjeka. To znači: s jedne strane postoji uobičajena svijest o fizičkom
smrtnom bitku, a s druge strane spoznaja unutarnjeg svijeta uz osjećajno
izraženo oduševljenje kroz koje se i taj svijet naslućuje.
Mističar ne pripisuje taj unutarnji aspekt svoje dvostruke prirode
isključivo svojem organskom životu. Iako njegovi osjećaji mogu imati
kroz medij mozga, žlijezda i živčanog sustava svoje djelovanje,
njemu je jasno da porijeklo tog unutarnjeg aspekta ne leži tamo.
On promatra to unutarnje biće - bitak ili Duševnu Osobnost - to
više kao kariku u lancu božanskih ili kozmičkih snaga. Mističar
tijelo ne prihvaća kao da je odijeljeno od tog lanca božanskih fenomena.
Kad bi to vjerovao, bilo bi to suprotno gledištu mističara da u
čitavoj realnosti postoji određeno jedinstvo. Stoga mističar poučava
o prisutnosti hijerarhijskog poretka u očitovanju realnosti jedne
transcendentalne snage. U biti su sva ta očitovanja iste kvalitete,
ali se razlikuju i čak se mogu mnogostruko pojaviti na način kako
se manifestiraju i izražavaju ljudskoj svijesti.
Odgovarajući primjeri bili bi spektar svijetla sa svojim različitim,
ali ipak srodnim bojama ili tonske skale s njihovim oktavama.
nastavlja se ...
