Psihički element

Mističar može taj unutarnji dio bitka i složenost njegovog izraza nazvati spiritualni ili psihički dio. U prošlim stoljećima naznačivala se ta unutarnja strana uglavnom kao spiritualna priroda čovjeka. U novije doba mističari ili studenti mistike označavaju ga više kao psihički element, iako je ta sama riječ starogrčkog porijekla. To psihičko ispunjenje mističari gledaju kao najviše kozmičko djelotvorno, a također se smatra i pragom između osobnog jedinstva i onog Jednog, kojeg mističar želi dostići. U tom smislu čovjek je zapravo bitni dio tog univerzalnog kozmičkog ili duhovnog Jedinstva.

Čovjek je svjesno biće, fenomen svijesti znači opažati i spoznavati. Za čovjeka može nešto postati samo onda realnost, kad je toga svjestan. Mističar smatra da može pronaći to univerzalno jedinstvo, to Jedno, kad postane svjestan svog unutarnjeg bitka, ali nije dovoljno upoznati samo psihičku stranu. Mi ne promatramo dakle jedan prst kao cijelu ruku. Sveobuhvatnost je vrlo širok pojam.

Mistično iskustvo ne treba posrednika, niti ga se upoznaje preko toga. Pojedini mističar može to Jedno razumjeti i shvaćati samo kroz svoje osobno usuglašavanjem na cjelinu, o kojoj ima predodžbu i odakle dobiva odgovor.

Poznati mističari prošlosti bili su vjernici etabliranih izvornih religioznih smjerova. Sve te poznate religiozne zajednice posjeduju svoje duhovne predstavnike i svećenike. Respektira se te predstavnike, koji su u svojem sistemu poučavanja vrlo obrazovani i smatra ih se spiritualno razvijenim, kao posrednici za čovjeka. No ipak životopisi poznatih mističara kroz stoljeća pokazuju da svećenici iste religije kao mističari nisu bili izravni posrednici njihovih mističnih iskustava. Moderni mističar upućen je u zakone i principe svoje psihe i nastoji usavršiti svoju duševnu osobnost. Sve religije nastojale su njegovati i tu psihičku stranu čovjeka i dalje igraju veliku ulogu u obrazovanju srca, te na području morala i etike, te odgoja mladog čovjeka.

Mističari koji su bili povezani s nekim religioznim smjerom marljivo su studirali svete spise njihovih religija i time su bili vrlo inspirirani, ali sve je to bila samo pobuda, kako bi se osobno došlo do iluminacije, koja je potrebna da se dostigne božanski cilj. Metode raznih religioznih učitelja, kojima su se oni služili, dali su samo smjernice, postale su za uzlaznog mističara samo jednim putem do alata njihovog vlastitog mističnog doživljavanja. To je bio onaj poznati dio čime su se oni bavili, ali ono bitno mistično iskustvo, ne može se mističaru pokazati. Ono što se njemu može pokazati ili mu poučavati samo je put. Koji je cilj toga puta? Kaže se put do mistične iluminacije. Što je zapravo to?

nastavlja se ...