Djeluje li u svemiru neki etički sustav?
Ako djeluje, u kojem odnosu je s našim zemaljskim etičkim sustavom?
Tako glase kratko sažeta pitanja, koja studenti mistike i ezoterije često postavljaju o ovoj temi. To naravno pretpostavlja da svemir podliježe teleološkoj doktrini, tj. da ima svrsishodan duhovni uzrok. Nadalje se pretpostavlja da je ova božanska ili neograničena Inteligencija postavila specifična mjerila vrijednosti ponašanja čovjeka prema sebi. Dalje se pretpostavlja da postavljena pitanja izjednačavaju etiku i moral, te da se oba pojma s naše strane mogu tako promatrati. Ako bi postojao božji ili kozmički zakonik, razumljiv svim ljudima na njihovom sadašnjem jeziku, tad bi ga morao svaki smrtnik slušati i podvrgavati mu se. Činjenica je da još ne postoji univerzalni kodeks moralnih ili etičkih zakona čije je kozmičko podrijetlo univerzalno priznato. Ljudi priznaju mnoge vrste takvih zakonika, koje razna religiozna udruženja drže kao najveću svetinju. U velikim svjetskim religijama oni su pravilno definirani.Posebno se tumači da su ovi zakoni osnivačima ili prorocima ovih najrazličitijih religioznih zajednica bili objavljeni duhovnim prosvjetljenjem ili kozmičkim vizijama. Iz psalama Ech-n-aton-a može se zaključiti na koji način je on sebi predočavao pravilno ponašanje prema Bogu u etičkom smislu. Ovdje dajemo izvode iz nekih njegovih psalmi:

• "Kako su dobronamjerni Tvoji planovi, oh vječni Bože!"
• "Ti si stvorio svijet prema Svojem srcu."
• "Tvoja ljubav je velika i moćna."
• "Ti si dva svijeta ispunio Svojom ljubavlju."

Ovdje vidimo da je Bog Stvaranja, kojem se Ech-n-aton obraća, poštovan kao "dobronamjeran."

U psalmima se opetovano upozorava na oblike, koje poprima ova dobronamjernost i njezina raznolika dobrota u odnosu na ljude. Pri tome se nagovještava i naglašava da je ova dobronamjernost vrlina, koju vrijedi oponašati.

Naši citati pokazuju i na upozorenja na RA, na ljubav jedinog Boga prema čovječanstvu, te kako su mnoge stvari stvorene u svemiru, uključujući ljude, osnovane na njegovoj ljubavi. Time je opet, neposredno nagoviješteno da bi ponašanje čovjeka trebalo biti motivirano ljubavlju. Nadalje bi rečenicu " Ti si stvorio svijet prema svojem srcu", mogli rastumačiti kao izraz viših emocija, misli, dobrote i suosjećanja.

Da Ech-n-aton nije umro tako mlad, moguće je da bi uspostavio i javno objavio moralni i etički kodeks za svoj monoteistički svjetonazor. Ovakav kodeks bi nedvojbeno bio proglašen kozmičkom inspiracijom i zapovijedi i bio u skladu sa univerzalnom kozmičkom etikom.

U Budizmu, Hinduizmu i religiji Zaratustre nalaze se također, kao dio hagiografije, one etičke, od Boga obznanjene zapovijedi, koje čovjeku trebaju biti putokaz u njegovom zemaljskom životu. Primjer za naznačene ili objavljene božje, moralne ili etičke edikte su Dekalog i Mojsijev Zakon, koji su u velikoj mjeri utjecali na kršćanske pojmove i na naučavanja Krista. Kao što svaki student komparativne religije zna, neki edikti se međusobno ne podudaraju. U većini religioznih knjiga, za koje se tvrdi da su potekle od Boga, nalaze se zabrane i zapovijedi, koje su u biti slične po sadržaju. One se nedvojbeno mogu pripisati higijenskim ili socijalnim zahtjevima kao i tradicionalnim tabuima. Osnivači religija (Mesije) objavili su da je njihov Bog sastavio neki moralni kodeks za ljude. Njihova nakana nije bila samo traženje božjeg autoriteta za određene zakone, čije provođenje možda ne bi mogli postići na drugi način. Mistično i psihološki gledano, oni su zapravo u svojem religioznom doživljaju iskreno vidjeli osnovu za ovakvo postupanje.

Što je tad kozmički pravo ili krivo? Odgovor je u velikoj mjeri individualan, uvjetovan evolucijom ljudske svijesti. Definicija pravde i nepravde i onoga što ljudi smatraju ili ne smatraju suprotnim dostojanstvu spiritualnog vjerovanja, razvija se tijekom osobnih iskustava i napredovanjem civilizacije, kojoj pripadamo. Znamo da kulturno i napredno društvo sve više i više želi ukloniti nemoralne i barbarske postupke, koji su brutalne i bezobzirne naravi. To se ne događa samo zbog prihvaćanja određene doktrine ili mandata božanskog podrijetla, već i zato što su članovi takvog društva naučili izražavati svoje spiritualne motive i saznanja mislima i riječima. Tako se npr. smatralo još nakon Srednjeg vijeka da je potpuno u redu i prema božjoj volji spaljivati heretike. Ovi heretici bili su otpadnici, čiji su nazori o Bogu odstupali od nazora onih, koji su ih progonili. Njihovi progonitelji bili su uvjereni da je to božja volja ono što čine svojim žrtvama. Oni su u religioznim spisima čak našli izvjesna mjesta, koja su prema njihovom shvaćanju opravdavala njihove postupke. Danas bi se prosvijećeni kršćani zgražali nad ovim okrutnostima i ustručavali smatrati ih kao da su odobrene od Boga. Od kud ovaj preokret u razmišljanju i praksi? Jesu li Bog ili Kozmos objavili novi kodeks za neko stoljeće? Ne, naobrazba i odgoj ljudi omogućili su dublju analizu spiritualne motivacije. Proširenje gledišta u ćudorednoj literaturi u mnogim je slučajevima pridonijelo podizanju razine razmišljanja ljudi i razlikovanju od onog u Srednjem vijeku. Na žalost to se nije dogodilo svim ljudima Novog vijeka - kao tako i ne uvijek onima, koji pripadaju najvišoj kulturi i civilizaciji. Ima još uvijek ljudi čije je razmišljanje i osjećanje na duhovnom polju zastarjelo i čije su definicije kozmičke ili božanske etike stvarno odraz neznanja.

Svi oni, koji u naše vrijeme duboko razmišljaju - bez obzira na vjeroispovijest - priznaju kozmički poredak i neće nijekati postojanje neke najviše ili transcendentne moći u svemiru. Oni će smatrati nepravednim da se ne istražuju prirodne pojave u kojima sami sudjeluju, bilo na putu znanosti, religije ili mistike - i više će nastojati djelovati u harmoniji s tom moći. Također bi za povredu kozmičke povezanosti smatrali ugnjetavanje i negiranje ljudske inteligencije, koja se razvijala tijekom dugih epoha kao i potiskivanje plemenitih emocija, koje uzdižu čovjeka iznad životinje.

Stoljećima je dužnost čovjeka usavršavati odnos prema bližnjima tako da je sve više i više u skladu s rastućom spoznajom njegovih kozmičkih povezanosti. Na taj način u svakom stoljeću ljudi također uspostavljaju svoj vlastiti kodeks, koji odražava njihov osjećaj odgovornosti prema Kozmosu i Božanskome. Htjeli ili ne, kozmička etika postoji. Ona je utemeljena u duhovnim kozmičkim vječnim zakonima, istini i mudrosti, koje je čovjek prije ili kasnije na svom putu razvoja obvezan upoznati, proučavati i dokazati ih, kako bi se postupno, na ljestvama oplemenjivanja i usavršavanja, uzdizao natrag prema svojoj duhovnoj domovini, ka Božanskom. To mu može samo onda uspjeti, ako prihvati i respektira zakone Svijetla, Života i Ljubavi.

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -