U trećem dijelu o toleranciji i respektu htjeli bi razmotriti još neke važne činjenice. Vratit ćemo se još jednom na pojmove snošljivost, trpeljivost, podnošenje itd. Ako se određeni model ponašanja svrsta u ove pojmove, onda ih se može u svako doba promijeniti. Društvo također podnosi u tom smislu mnoga kolektivna stanja i uvijek se postavlja pitanje gdje su granice tolerancije. Javno mišljenje u odnosu na to može se mijenjati i manipulirati. Stoga je tolerancija, ako tako gledamo, vrlo slomljiva i nesigurna. Dakle pojam tolerancije nosi u sebi i izvjesni element nesigurnosti. Oni koji nešto toleriraju trebaju znati kada prestaje trpljenje i strpljenje. Moglo bi se čak reći kad je "strpljenju" došao kraj.

Prava tolerancija dolazi iz srca. Istinska tolerancija ne treba nikakva duga razmatranja. Društvo vrednuje naš vlastiti stav, ako dolazi iz ljubavi. Mi sami odlučujemo hoćemo li nešto tolerirati ili ne, te određujemo gdje se nalazi naša vlastita granica tolerancije. Razne granične grupe i manjine u društvu ponekad samo čak viču za tolerancijom, ali samo ostaje na tome. Tolerancija izvire iz nutrine i teži za djelovanjem.

Tolerancija se može učiti. Upravo mističari to moraju znati. Tolerancija u mistici ne ograničuje se samo na priznanje drugih putova i nema za cilj samo priznanje drugih filozofija ili škola misterija. Ona se susreće i treba njegovati posvuda, na ulici, u društvu, obitelji i među našom braćom i sestrama.

Susrećemo se i sa starom mističnom temeljnom spoznajom koja glasi: "Život u svijetu materije je individualan i stoga je svakom dana njegova staza." Ovo temeljno saznanje sadrži vrlo važnu točku. Ona nam obznanjuje zašto naizgled postoji toliko putova. Isto tako kao što među ljudima ovoga svijeta pronalazimo tako velike razlike, očito je da također postoji beskrajno mnoštvo mogućnosti kako bi se došlo do tog cilja.

Nisu to samo mnogi različiti putovi koje smo spremni tolerirati. Kao mističari možemo se povjeriti određenom načinu promatranja pri čemu mnogostrukost svih stvari i različitost ljudi ima potpuno opravdanje. Odavno smo spoznali da sve ima svoje mjesto i svoje pravo postojanja i već time zaslužuje vrednovanje.

U kozmičkom, dubokom smislu sve individualne staze su u konačnici jedno kao što se to odnosi i na nas različite ljude. Mi smo jedinstvo, dolazimo iz Jednog i vratit ćemo se u ono Jedno. U sveobuhvatnom jedinstvu utemeljeno je priznanje drugoga i moramo svim stvarima, koliko nam one izgledale strane, odati respekt i pažnju.

Jakob Böhme izgovorio je svoje vlastite misli o toleranciji i respektu o čudotvornom Stvaranju, o prirodi i čovjeku: "Kao što različiti cvjetovi rastu iz zemlje i razvijaju se jedan pored drugoga; ni jedan se ne hvata u koštac s drugim zbog boje, mirisa i okusa. Oni dopuštaju da Zemlja i Sunce, kiša i vjetar, te toplina i hladnoća čine svoje, čine sve što hoće. Ali cvijeće raste svako u svojoj esenciji i osobini. Tako je i s Božjom djecom. Oni imaju različite sposobnosti i saznanja i sve je to iz istog duha. Jedan pored drugog vesele se velikim božjim čudima i zahvaljuju Svevišnjem za njegovu mudrost. Što bi se trebali tako dugo prepirati oko onoga u čemu žive i postoje i čije su sami biće?"

Također i u životnim pravilima A.M.O.R.C.-a govori se o toleranciji i respektu. Budite tolerantni, kaže se tamo, i budite uvijek svjesni činjenice da destruktivna kritika ništa drugo ne stvara osim briga. Ako ne možete doprinijeti konstruktivnim prilogom, ostavite se toga! Šutite! Zapravo je kritika bez alternative pogrda. Koliko je bolje prvo vježbati toleranciju i u razgovoru slobodno obznaniti svoje mišljenje ili mogućim protuargumentima miroljubivo dovesti do zaključka kojeg mogu prihvatiti obje strane.

Nadalje se kaže: respektirajte vaše bližnje, poštujte vaše roditelje bez da ste rob i imajte razumijevanje za pogreške drugih. Pomognite posrnulom! Ovo možda zvuči kao da se djeci hoće prikazati deset zapovjedi. Ali nije li ovaj iskaz točno pogodio u crno!?

Kad bi svi jedan drugome nešto popustili, kad bi ipak imali nešto više tolerancije i razumijevanja za druge, kad bi s ljubavlju pokušali prebroditi suprotnosti i prema svakom čovjeku gajili potrebni respekt i pažnju, dakle imali poštovanje i prema njegovoj duši, svijet bi možda izgledao nešto drugačije.


Mudrosti:

Kad bismo morali dopustiti drugima sve ono što dopuštamo sebi, život bi postao neizdrživ.
- G. Courteline

Ostavi onome koji voli ono što voli, jer ako mu kažeš neka ostavi ono što voli, on će i dalje voljeti ono što voli, a tebe će mrziti.
- Afrička poslovica (Senegal)

Tolerancija nije moguća bez ljubavi.
- Albert Schweitzer

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -

Informacije o Starom i Mističnom Redu Ruže i Križa, članstvu, kućnom studiju mistike i javnim predavanjima objavljene su na web stranici AMORC-a: www.amorc.hr