TRI OSNOVE UČENJA RUŽE I KRIŽA
2. dio

Psihologija Ruže i Križa se bavi razvojem sposobnosti studenta, radi primjene niza principa i zakona, a postojanje i primjena mu je prije studija tih učenja najčešće bilo nepoznato. Metafizičke faze AMORC učenja potiču studenta, da širi svoj horizont, traži nove vrijednosti i pogleda u dubine realnosti, koje se nalaze izvan njegovih dosadašnjih spoznaja. Mistična faza je naposljetku kruna sveg znanja i sposobnosti. Ona je, mora se priznati, najtvrđi orah za studenta Ruže i Križa. Ona ga također vodi prema onom vrhuncu, koji ostavlja prostor za još samo dva elementa: za unutarnju Osobnost iza Boga. Mistika je disciplina, pomoću koje čovjek može učiti, kako da stupi u vezu s onom snagom, koja se nalazi iznad shvatljive manifestacije, odnosno s Božanskom Osobnošću. Taj individualni odnos, na kojeg svako ljudsko biće ima pravo, je njegov najviši odnos kojeg može doseći i njegov najviši cilj. Toliko često se govori o savršenom majstorstvu. Dosegnuto majstorstvo nije ništa drugo nego jedno srastanje u stanje komunikacije i najuže veze sa snagama iznad razine poznatog objektivno spoznatljivog materijalnog postojanja. Pojam o postojanju je za mističara sinteza izvadaka iz njemu poznatih filozofija i svih njegovih osobnih spoznaja, doživljaja i uvjerenja.
Pažljivo naučena primjena ispravnog načina koncentracije, meditacije i osjećanja omogućuju mu, da se sve više približi stanju jedinstva s praizvorom i pogledom prema unutarnjem.
Od davnina je čovjek imao slobodu koristiti svoje intuitivno znanje. Samo najtočnije poznavanje pojmova mistike mu omogućavaju, da postane svjestan, kako to znanje iz njegovih viđenja može svrhovito primijeniti i na koji se način treba povezati s onim snagama, koje ga mogu pripremiti za viši život i višu kulturu.

Metafizika nam pokazuje, da je nematerijalna faza manifestacije onaj bolji dio čovjeka. Obično se ona naziva Dušom. Duša je Božja prva manifestacija, koje možemo postati svjesni. Prema njoj se s njezinim božanskim porijeklom stoga treba odnositi s poštovanjem. Pod tim aspektom se s primjenom mističnih zakona i tehnika najdalje seže i najdjelotvornije štiti dostojanstvo individue.
Sociologija i filozofija se najčešće iznose u materijalističkom smislu. Time se uskraćuje vrijednost osobnosti individue. Individualnost, odnosno istinska Osobnost, se često potiskuje pogrešnom idejom, da mišljenja većine ljudi moraju, eto zato što ih zastupa većina, biti korisna za sve ljude i da time vrijede kao opće smjernice. Međutim, neosporna je činjenica, da mišljenja i slijepo vjerovanje, koji se uslijed masovnog djelovanja većine uzdižu na prijestolje, u velikoj mjeri ograničavaju napredak i razvoj individue. Materijalizam individuu izjednačava s materijom. Ta filozofija naposljetku čovjeka učini strojem. Smatra li se, međutim, da je čovjek dostojan biti živim bićem, koje je sposobno razvijati se, onda je to mistika, koja dostojanstvo koje je ljudskoj duši urođeno drži na visokoj razini i koja mu pruža ruku, kako bi se mogao uzdići prema svjetlu spoznaje apsolutnog, koje gaje pozvalo u život.

Iz arhiva R.C.

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -