AMORC - Forum

Kako nam je poznato prema raznim istraživanjima, ljudi iz Antike su znali o utjecaju glazbe na osjećaje i dušu čovjeka. Tako je glazba bila uključena u skoro sve kulture Antike.

Istraživači našeg vremena prvo su studirali djelovanje glazbe na dušu i tek onda njeno djelovanje na tijelo. Iz ovog se moglo raspoznati da su mističari prošlih vremena upotrebljavali moć zvuka kako bi podupirali dušu, harmoniju i zdravlje tijela.

Glazba, kako je mi danas razumijemo, je povezivanje tona i ritma. Pod pojmom "ton" podrazumijevaju se oni tonovi koje čovjek može čuti i isto tako i razlikovati. Tonove može proizvesti priroda i također sam čovjek slučajno ili s određenom namjerom. Svaki ton zauzima u tonskoj skali jedno određeno mjesto ili jedan stupanj. Titrajna skala svih tonova u svemiru slična je tonskoj ljestvici, koja se proteže preko stotinu oktava. Mnoge od tih oktava za nas nisu opažljive, ne možemo ih čuti, jer su glasovni stupnjevi za naše uho preduboki ili previsoki.

Čovjek obično može čuti tonove koji titraju u području tonskih ljestvica koje imaju nešto veći opseg od današnjeg glasovira. Jedna oktava se sastoji od osam tonova. Od najdubljih do najviših oktava u čitavom svemiru čovjek može samo jedan vrlo mali dio čuti i upotrebljavati.

Šum kotača nekog stroja, udarci oluje o kuću, šuštanje vjetra u krošnjama drveća, pljuskanje kapljica kiše po krovovima, brujanje metalnih šina po kojima klize vagoni puni ugljena, udarci kopita konja na ulicama, pjev ptica u šumi, šum vodopada, Ijudski glasovi, tam-tam neke ceremonije urođenika i svi ostali tonovi koje naše uho može čuti titraju u okviru kozmičke skale. Muzičari to znaju oduvijek. U svim glazbenim majstorskim djelima slušamo tako zavaravajuće slično oponašanje pojavnih tonova prirode i Kozmosa ili njima primjerenih, tako da nam je lako moguće spoznati ideju koja se skriva iza određenog djela.

Osjećajni život i zdravlje stoje u međusobnom odnosu. Duševni život čovjeka je usko povezan s funkcijama spinalnog i simpatičkog živčanog sustava i s ostalim organima, tako da svaka smetnja u harmoniji živčane snage i osjećajnog života također narušava i tjelesno zdravlje i prouzrokuje nelagodnosti i čak oboljenja.

Spinalni i simpatički živčani sustav su različiti sustavi, putem kojih djeluje vitalna snaga i rasprostranjuje se u svim dijelovima Ijudskog tijela. Sve, što ometa rad i protok živčane energije, uzrokuje ne samo štetu nervoznog oblika, već djeluje na kemijske promjene u ljudskom tijelu.

Glavni živčani centri, poznati kao gangliji, rasprostranjeni su u cijelom tijelu. Niz većih živčanih centara označava se kao osjećajni ili psihički centar ljudskog tijela. Jedan od 12 psihičkih centara je solarni pleksus, koji obuhvaća osjećajne reakcije.

Glazbenici, koji su to područje studirali, a osobito oni umjetnici, kojima je poznata zakonitost svih pojava, znaju da je 12 psihičkih centara povezano s ganglijima simpatičkog ili psihičkog živčanog sustava i sa živčanim centrima spinalnog živčanog sustava i da postoji jedan odnos između psihičkih centara i živčanog sustava, koji odgovara harmoničnim odnosima unutar tonske ljestvice.

GLAZBA I PSIHIČKI CENTRI

Između dvanaest psihičkih centara i određenih tonova ljestvice postoji individualna suglasnost. Solarni pleksus može se harmonizirati kod nekog čovjeka s tonom C, a kod nekog drugog čovjeka s tonom E. Jedan drugi, u području lijeve sljepoočnice smješteni centar, može kod nekog čovjeka biti usklađen s tonom F, a kod nekog drugoga s tonom FIS. Ukorak sa starenjem, poboljšanjem zdravlja ili napredujućem razvoju intelekta i senzitivnosti čovjeka, može se doći do povišenja visine tonova na koje su njegovi psihički centri usklađeni. S druge strane može doći kod ljudi, koji bolešću ili povredom prirodnih zakona gube na snazi, do sniženja odgovarajuće visine tonova.

Suglasnost psihičkih centara s tonovima može se dokazati sa sljedećim opisanim eksperimentom. Ako se u prisustvu čovjeka svira ton s kojim je njegov solarni pleksus usklađen, on tada osjeća blago strujanje i njegova živčana energija se aktivira. Taj poticaj djeluje tako da njegov solarni pleksus i s njime povezani živci bolje, slobodnije i potpunije rade i daju svim dijelovima tijela do kojih oni vode, veću snagu i napetost.

S druge strane uzrokuju svi tonovi, koji s tim tonom stoje u disharmoniji, jednu smetnju u solarnom pleksusu, koja prelazi i na sve s njim povezane živce i dovodi do neuravnoteženosti njihovih funkcija. Osjećaj tegobe, živčana nadraženost, duboka depresija ili bolest može zahvatiti dotičnu osobu i nekoliko sati, čak i danima potrajati.

Glazba je ritmički slijed tonova. Ono ponavljajuće udaranje po bubnju, koje se ravnomjerno poput njihala sata stalno ponavlja ne pobuđuje u više razvijenijem čovjeku dojam glazbe. No čim se ravnomjerno bubnjanje prekida, tako da jednom udarcu slijedi stanka i tada slijede dva druga udarca kratko jedan iza drugoga, nastaje jedan glazbeni ritam. Razni oblici višestrukosti i raznolikosti ritma dovode do različitih djelovanja i oni su bitni elementi svake glazbe.

Čim jedan za drugim slijede zvukovi različitih tonskih visina, primjenjuje se drugi zakon glazbe, koji se odnosi na melodiju. Tek kad variraju vremenski slijed i visina tonova, primjenjuju se ujedno tri elementa glazbe: ton, melodija i ritam.

Ton koji zvuči na nepromjenjivoj visini, tj. zvuči samo jedan ton, on dovodi u rezonanciju samo jedan živčani centar. Promjenom s jednog tonskog stupnja na drugi obuhvaćaju se mnogi ili svi živčani centri. Također se promjenom ritma dostiže jedno drugačije djelovanje, koje harmonično ili disharmonično utječe na prirodan ritam živčane energije.

Iz arhiva R.C.