Preko arapskih zemalja i Španjolske stiglo je tako i u staru Europu, gdje je u 17. stoljeću prvi put javno objavljeno u djelu FAMA FRATERNITATIS.
Predaja Reda kazuje da su u doba egipatskog faraona Amenhotepa IV - nazvanog Ehnaton - otvorene škole misterija, kako bi se, osim Amonovih svećenika i faraonove obitelji, mogli i drugi obrazovani ljudi, filozofi, znanstvenici i umjetnici upoznati s učenjem o Bogu, prirodi i čovjeku. Za to doba vezani su i počeci našeg Reda, a svake godine u ožujku podsjeća jedna ceremonija na prirodni početak godine i na otvaranje škola misterija. Filozofi, mudraci, umjetnici i znanstvenici iz svih dijelova tada poznatog svijeta dolazili su u Egipat kako bi dobili pouku u tradiciji škola misterija. Nakon povratka u svoje zemlje otvarali su tamo odgovarajuće škole misterija i započeli širiti ovo učenje, provoditi inicijacije i rituale, kako bi zainteresiranim ljudima prenijeli posebna znanja, koja su posjedovali.
Francis Bacon, engleski filozof i državnik 17. stoljeća, bio je
Imperator Reda Ruže i Križa. On je autor "Nove Atlantide", a ne pripisuju
mu samo pripadnici Ruže i Križa djela Shakespearea.
Jedna od zakonitosti Reda je da se ne može prenositi povezana povijest
Reda Ruže i Križa, i da se ne može učiniti dostupnom svim ljudima. Ova
odredba vrijedi još i danas, s izuzetkom, da se od pojave manuskripta
Ruže i Križa u 17. stoljeću može pratiti povijest, jer je umjetnost
tiskarstva omogućila širenje manuskripta. Tako se djelovanje Reda može
djelomično pratiti do današnjih dana.
Krajem 18. stoljeća postojale su grupacije pripadnika Ruže i Križa,
koje se nisu dugo održale, jer su bile orijentirane ka materijalnom,
što nije u duhu Reda. Tako i danas postoji još niz društava Ruže i Križa;
no postoji samo jedan inicijacijski Red Ruže i Križa, Antiquus Misticusque
Ordo Rosae Crucis (Stari i mistični Red Ruže i Križa) - skraćeno prema
latinskom A.M.O.R.C.
Krajem prošlog stoljeća zaključilo je "Internacionalno vijeće", tada
postojećeg Reda Ruže i Križa u Europi, prenijeti učenje Reda u obliku
manuskripata na sigurno, u neku zemlju koja se nalazi izvan Europe,
na drugom dijelu zemaljske kugle. U staroj Europi već su se predosjećala
razaranja i pustošenja cijelih dijelova zemlje, što je moglo dovesti
do prekida rada i učenja Reda za duže vrijeme. Morao se pronaći izlaz.
Internacionalno vijeće Reda zaključilo je, napraviti sažetak učenja
i prebaciti ga u neku zemlju, koju prema svim predviđanjima u narednih
sto godina neće pogoditi revolucionarna previranja i ratna razaranja.
Tako su odabrane Sjedinjene Američke Države da sačuvaju esenciju učenja.
Paketi svih vrsta s manuskriptima, knjigama i drugim pisanim materijalima
iz mnogih europskih centara Ruže i Križa poslani su u New York: iz Sankt
Petersburga, Moskve, Berlina, Hamburga, Beča, Frankfurta, Leipziga,
Ženeve, Praga, Pariza, Lyona, Londona, Edinburgha i Firence.
Učenja Reda Ruže i Križa pohranjena u Sjedinjenim Američkim Državama,
očuvana su i vratila su se u Europu nakon završetka drugog svjetskog
rata. Godine 1952. dospjela su tako i u tadašnju Saveznu Republiku
Njemačku. Administracija je smještena u München, nakon nekoliko godina
preseljena u Überlingen na Bodenskom jezeru, a krajem 1963. premještena
u Baden-Baden, gdje se administracija za njemačko govorno područje nalazi
još i danas.
Godine 1934. zasjedala je u Brüsselu (Belgija) FUDOSI, udruga četrnaest
autentičnih inicijacijskih redova, koja je A.M.O.R.C.-u potvrdila pripadnost
autentičnim nasljednicima bratstva Ruže i Križa.