Ovo pitanje se može bez daljnjega potvrdno odgovoriti. U ezoterijskom smislu postoji samo samoinicijacija.

Riječ inicijacija ima svoje porijeklo u latinskom "initia" što je opća oznaka za "misterije". Takvih misterija bilo je već i u orijentalnom svijetu mnogo prije Rimljana. Pod misterijama nije se podrazumijevalo nešto strašno ili što ulijeva strahopoštovanje, već ezoterijsko, odnosno unutarnje znanje.

Misterije su stvarno predavale visoko znanje. To je i danas tako. Pod "visoko" mislimo na ono znanje o čovjeku, prirodi i Kozmosu koje je bilo svete prirode.

Budući da je ono već u davnim vremenima bilo njegovano u području matematike, astronomije i religioznim predodžbama o besmrtnosti i iziskivalo marljiv studij, te duhovne napore, pomno se čuvalo i nije se smjelo onečistiti diskusijama i profaniziranjem. Samo časni i dostojni muškarci i žene mogli su imati udio u istinskim misterijama.

Kandidat je za dostizanje inicijacije morao imati potrebne osobine. Kod njega se trebalo raspoznati da nije ispunjen i zadovoljan samo s vanjskim svakodnevnim stvarima. On je trebao biti vođen i produhovljen željom da ima udio u novim snagama i dostigne promjenu u svojem cjelokupnom mišljenju i načinu života. Njegova težnja morala je biti u suglasju sa velikim vrednotama, koje su se pripisivale znanju i snagama, koje je on svojom inicijacijom mogao dostići.

Određenim pripremama i ispitima morao je dokazati da je također spreman primiti posebne časti i ukazati se moralno čist, te bio sposoban za duhovni rad i posjedovao izvjesne psihičke sposobnosti i uživao u dobrom zdravlju.

Psihološki sadržaj inicijacije sastojao se u odnosu na čovjeka iz slijedećeg:

a) Njegovanje meditacije, zadatak da iskreno analizira svoj život i spozna svoje vlastite slabosti, što je bilo potrebno u spiritualnom, moralnom ili intelektualnom smislu.

b) U njemu se moralo roditi nastojanje za dostizanje ideala i za nadvladavanje nedostataka i slabosti njegove vlastite prirode.

c) On je morao preuzeti svetu obvezu, formalno obećanje, koje je dao sam sebi ili drugima, da će se uvijek truditi ostvariti svoja nastojanja neovisno o bilo kakvim žrtvama.

Sadržaj svih istinskih inicijacijskih ceremonija, za vrijeme kojih je kandidat trebao biti uveden u misterije ili neko izvanredno znanje, sastojao se iz četiri elementa. Prvi element kao temeljni ritual zvao se odvajanje, kojim je kandidat sebi pojasnio da u njegovoj svijesti mora doći do neke promjene.

On je morao promijeniti svoj način mišljenja i života, dakle na neki način morao se oprostiti od prethodnog načina razmišljanja i djelovanja. To odvajanje od starog poretka bilo je često dramatično, jer se kandidatu stavljao povez na oči ili ga se uvelo u neku tamnu prostoriju u kojoj je čuo razne zvukove i šumove poput nekog kaosa, čime mu se prikazao prijelaz iz jednog stanja svijesti u drugo.

Drugi element ili drugi ritual sastojao se iz primanja kandidata kroz različite upečatljive radnje, čime se naglasilo da dostiže neku višu razinu mišljenja i njegova svijest doživljava ponovno rođenje. On je morao spoznati da sada napušta svoje krivo djelovanje i da se uspinje ka višem obliku opažanja i shvaćanja života.

Treći oblik rituala je bilo upoznavanje i predaja svetih znakova i simbola, te novog znanja koje se povjerilo kandidatu. Takvi znakovi bili su značajni za napredovanje u misterijama.

Četvrti element inicijacijskog rituala bio je ponovni ulazak, to znači priprema inicijanta za povratak u profani svijet odakle je došao. Također je morao obećati da će sve ono što sazna držati tajno. Nadalje mu se reklo da mora primjenjivati svoja iskustva i kad se vrati u profani svijet i doživi svoju spiritualnu promjenu, također živjeti prema njemu predanim učenjima.

Tako možemo spoznati da inicijacija u osnovi započinje unutar svijesti i u području osjećaja čovjeka. On sebe mora također kritički promatrati. Njegova želja mora biti viši razvoj unutarnjeg bitka. On mora tražiti one uvjete i stvari, koji ga ispunjavaju moralno, intelektualno i psihički.

Istinska inicijacija je u biti mistične prirode i stoga samoinicijacija. To je uzdizanje vlastite svijesti i promjena, koja se odvija u njegovoj duševnoj osobnosti. Unutarnji bitak čovjeka mora se prosvijetliti i otvoriti mu se novi horizonti razumijevanja i znanja. Toliko dugo dok nije pronašao to psihičko, intelektualno i osjećajno ispunjenje, on još nije iniciran. Kandidat se uvijek na taj način sam inicira.

Vanjske radnje i pokreti, glazba, kađenje, recitiranje ili slično imaju prije svega simboličko značenje. Oni samo pomažu kandidatu u njegovim nastojanjima. Sve te vanjske stvari imaju svrhu pomoći mu da dođe do psihičkih iskustava kojima je on stvarno u mogućnosti inicirati se u svojoj nutrini. Toliko dugo dok ne prevlada to stanje svijesti i on to zaista unutarnje i najdublje ne doživi, ne može se odviti nikakva stvarna inicijacija, koliko god neka ceremonija ili ritual bili raskošni i zahtjevni.

Inicijacija mora biti nešto više od samo razumskog iskustva. Nije dovoljan samo logični prikaz simbola i pojašnjenje nekih filozofskih principa. Ona mora biti ezoterijsko iskustvo, osjećajno doživljena i predstavljati neku vrstu spiritualnog ponovnog rođenja kad čovjek osjeća promjenu, a to ne pokazuje na van svojoj okolini, već toga postaje svjestan u samom sebi.

Bilo bi apsurdno smatrati da se neka inicijacija može odviti samo u raskošnoj okolini i u prisutnosti velikog broja službenih osoba. Takvo okruženje možda je potrebno za kandidata samo, ako mu pomogne u inicijaciji vlastite svijesti, budući da se on zapravo sam inicira. Ni jedan čovjek ne može inicirati nekog drugog. On može samo djelovati u službi kao pomagač ili voditelj. Postoje posebne inicijacije u Templima Ruže i Križa koje su velikog opsega i predstavljaju posebno primanje u Red. To su izvanredne prilike i doživljaji neopisive ljepote i uzvišenosti.

Budući da je ezoterijska inicijacija mistične prirode, koja dovodi do promjene vlastite svijesti, kandidat je može provesti potpuno sasvim sam u potpunoj samoći. Vlastiti Sanktuarij u svom domu može poslužiti za dostizanje onog visokog osjećajnog stanja, koje odlikuje vrhunac neke inicijacije bez da je pri tome kao svjedok bio neki sudionik. Kandidat može potpuno sam između svoja četiri zida, doživjeti inicijaciju u svom Sanktuariju ako provede taj ritual prema određenim pravilima i sadržaju u okviru tih četiri elementa inicijacije. Dakle on može sam primiti znakove i simbole i razmisliti o njihovom značenju kako mu je bilo predano u tekstu rituala.

Za vrijeme velikih inicijacijskih ceremonija u kojima sudjeluju mnoge osobe i gdje su neophodne mnoge vanjske funkcije i radnje, moraju biti pravilno pripremljene i sudionici moraju dobro poznavati tehniku inicijacije. To ne smije postati neki vanjski spektakl objektivne prirode, jer bi spriječio kandidata da uđe u subjektivno stanje i doživjeti onaj trenutak u kojem će se sam inicirati.

Pitanje, je li moguće da neki ritual inicijacije, koji se prima poštom ima uspjeha, mora se potvrdno odgovoriti. Ako taj ritual bude pripremljen i omogući ta psihička stanja, te uzdizanje svijesti, kao što je potrebno za određenu inicijaciju, onda je time sve napravljeno. Od manjeg je značenja, je li taj ritual primljen pismeno ili se njime upoznalo usmeno preko drugih ljudi. Možemo još jednom naglasiti da je od svih stvari najbitnije da čovjek stvarno traga za inicijacijom u mističnom smislu.

Da, samoinicijacija je moguća, ali je potrebno u svemu tome pripadati određenoj organizaciji koja posjeduje punomoć za predaju takvih sadržaja rituala samoinicijacija ili ih provodi u okviru rituala određenog Templa. To su oprobane i od mudraca i stručnjaka procijenjene kao izgrađujuće i u suglasju su sa principima Kozmičke Etike i nisu proizvoljna konstrukcija nekih samozvanih osoba, koje prema svome nahođenju izmišljaju svoje ceremonije i objavljuju ih u raznim knjigama i medijima, te nemaju nikakvog učinka. Zato je oprez na mjestu. Istinski mistični rituali nisu u oprečnosti sa velikim priznatim religijama i time u skladu sa principima ljubavi, svijetla i mudrosti.

Na mističnom putu potrebno je uključiti se i biti u okrilju autentičnog vodstva i potpore. Istinska znanost može se samo njegovati kako u vanjskom, tako i u unutarnjem, u okviru autentičnih ustanova, kojima je to znanje povjereno i koje preuzimaju odgovornost za ono što poučavaju ili prakticiraju.

Iz arhiva R.C

Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -