Pa čovjek sve zna - zašto onda čini toliko toga pogrešno? Promatramo li zbroj dosadašnjih rezultata ljudskih dostignuća, možemo zaključiti da skoro na svim zamislivim područjima prevladava neuspjeh. Ovim se ne misli na mnoge pogreške, koje nastaju za vrijeme naših uobičajenih radova ili zadovoljavanja naših osnovnih potreba. One pripadaju kategoriji zabuna koje su sasvim ljudske. One su dio nepotpune zemaljske prirode čovjeka i na određeni način neznatno ometaju sretan život.

Misli se na mnogobrojna ljudska ostvarenja, koja su majstorski izvedena i uspješno se odvijaju zahvaljujući visokoj prisutnosti znanja, ali je također jedna važna komponenta ljudskosti u velikoj mjeri zaboravljena. Težište se pri tome stavlja više na znanje o onome "kako". Prava spoznaja "zašto" ili "je li uopće" često ostaje po strani. To je nadalje dovelo do toga da se čini ono što je učinkovito, jer je poznato kako se to treba napraviti, a to se opet zrcali u situaciji u kojoj se mnogi ljudi danas nalaze. To je u vezi sa životnom kvalitetom ljudi, koja je obilježena nezadovoljstvom i nevoljama sve do strahova najrazličitije vrste. Samo po sebi je razumljivo da su u svim vremenima također postojali i oni ljudi koji su bili iznimka i čiji je životni tijek išao sretnijim putevima. Možda upravo na osnovu jednog posebnog znanja koje ih je učinilo boljim i uspješnijim od ostale mase ljudi. S obzirom na to, što onda znači pravilno i krivo? Tko to već može zaključiti? Tijekom ovog izlaganja trebao bi se poduzeti korak da se na izvjestan način prikaže ono čime bi se pojedinac mogao povući u svoja razmišljanja.

No ti prije napomenuti ljudi, koji su na osnovu svojih uvida u potrebe uspješnog života bili napredniji i sretniji, znaju da se skretanjem pogleda s pogrešaka i nelagodnosti ostalog dijela čovječanstva, ništa ne može postići.

Ovo gledište bi se moglo pojasniti s dva aspekta. Prvenstveno, zna li onaj stvarni učenjak da je on sa svojom cijelom mudrosti nedovoljno jak, da na njemu primjereni način odlučujuće umanji patnje čovjeka? I drugo, zna li on da će patnje čovjeka zbog neznanja o stvarno bitnome također i njega ponovno dotaći i utjecati, te ga na izvjestan način također povući unazad? Nitko se ne može oduprijeti utjecajima drugih bilo to u jednom ili drugom smjeru. Mi smo svi u istom čamcu.

Tako je svaki "mudrac" i "neznalac" u istoj mjeri pozvan da pođe u potragu za spoznajama o povezanosti između znanja i pravog djelovanja, dakle da sudjeluje u tom kreativnom procesu. Izgleda da se važnost jednog takvog poduhvata naglašava zbog toga, jer se uobičajeno smatra da je znanje moć, koja se izražava u tome da čini uspješnim onoga koji je više ima, te je time on još uspješniji. Želite li pasti u tu stupicu?

Pojam "biti uspješan" može se razmatrati zajedno s razumijevanjem onoga je li nešto pravilno ili krivo, a na to ćemo se još vratiti.

Poznato je da čovjek samo onda svjesno i ciljano djeluje kada posjeduje određeno znanje i vještine. S obzirom na tu činjenicu da danas toliko toga "vesla protiv struje", moramo si prvo postaviti pitanje raspolažemo li mi stvarno istinskim znanjem. Ili se još preciznije zapitati: Znamo li stvarno sve o onome što mi činimo? Ovo pitanje može izazvati čuđenje. Konačno svatko zna da današnje čovječanstvo na svim zamislivim područjima raspolaže s jednim znanjem koje bi se upravo moglo označiti kao perfekcionističko.

Dakle razmotrimo nešto podrobnije to perfekcionističko znanje. Mi smo precizno upoznati sa strukturom stvari i njihovim međusobnim odnosima. Sve to nam dozvoljava, da s obzirom na tehničke mogućnosti, stvorimo jednu civilizaciju, koja bi, ako bi se radilo samo o materijalnim životnim uvjetima, bila vrijedna čuđenja.

I većinom se radi upravo samo o tom znanju, koje se kultivira već od ranog djetinjstva i podupire na svim mogućim područjima obrazovanja.

Iako se sve to fantastično znanje čovječanstva provodi u djelo, moglo bi se reći da sva ta nastojanja sve više i više izazivaju nelagodanost nego stvarno oslobođenje i čak bi se moglo zamisliti da se pri tome uopće ne radi o znanju u pravome smislu.

Kako bi se ovo moglo razumjeti? Poznato je međutim da je nešto pravo uvijek ono što se s pravim može mjeriti, ali ispravno može biti samo jedna cjelina, dakle nešto potpuno ili savršeno. Je li doista tako da je većina onoga što mi vjerujemo da znamo, možda samo informacija o nečemu što smo upoznali, a nismo u stanju izgraditi jedan vlastiti produbljeni odnos prema tome? Radi li se kod našeg znanja o svemu mogućem, zaista uvijek o znanju?

Svem tzv. znanju koje nam dozvoljava da naše okolnosti perfekcionistički oblikujemo, nedostaje još nešto sasvim odlučujuće, ono što bi mu svaki pojedinac kreativno morao pridodati iz svoje vlastite unutrašnjosti.

Mi ovdje dotičemo jedno područje ljudske egzistencije, o kojem materijalistički usmjeren čovjek u svom znanju i djelovanju ne želi rado čuti, jer bi mu se reklo, da svo njegovo znanje o zemaljskim stvarima, da sve što je on na materijalnoj razini spoznao, nadaleko nije sve. Da bi se moglo stvarno egzistirati, svemu tome je potrebna jedna duhovna baza. Mnogi ljudi također ne žele rado čuti da im uspjesi koje su postigli zahvaljujući tom jednostranom znanju često nisu donijeli blagoslov. To je slučaj uvijek kada se ne raspoznaje ona druga primarna sfera ljudskog bitka, iz koje bi se spoznaje trebale unijeti u vlastito oblikovanje života.

Brodolomi za vrijeme mnogih djelovanja čovjeka imaju na kraju uzrok u nepoštivanju fundamentalnih zakona prirode i Zakona Stvaranja.

Poznavanje i poštivanje tih zakona svjedoči o jednoj sasvim drugoj dimenziji znanja, jer drugačije nego kod svih drugih znanja o stvarima ovoga svjeta se ne radi samo o tome da se samo nešto zna. Na primjer studenti Starog i mističnog Reda Ruže i Križa, A.M.O.R.C. znaju kako bi se ovo trebalo razumjeti. Primjećujemo li to ili ne, pri svakom našem djelovanju, mi smo stvaraoci (sustvaraoci), ali ne "Stvoritelj". Ali ukoliko naše stvaranje i djelovanje treba biti uspješno neminovna je veza s kozmičkim zakonima prirode ili Stvaranja. Bolje rečeno, Stvaranje tolerira samo kozmički zakon prirode. Kada to ne bi bilo tako i kad bi naša egzistencija, kao i naše prirodno okruženje imali za osnovu kaotično i prema vlastitim interesima usmjereno ljudsko znanje, ne bi bilo ničega.

Ne navodi li nas ova istina na razmišljanje i ne daje li nam za naslutiti zašto mi, usprkos jednom fundiranom znanju, toliko toga krivo činimo. Bog, Stvoritelj, nije načinio posebne zakone za vlastito i samo ljudsko djelovanje. Već i zbog te činjenice bilo bi dobro za čovjeka da se on posveti također studiju tih zakona i učinkovitih snaga, odmah čim mu se pojavi misaona i razumna sposobnost.

Praksa povezivanja s vlastitim spiritualnim izvorom i korištenje svega onoga što mu se dodijeli putem pravog usmjerenja i majstoriranja njegove zemaljske znanosti i znanja te svih njegovih impulsa, mogao bi biti recept za uspjeh čovjeka.

Jer bez korištenja tog unutarnjeg senzorija, koji nas pored svakodnevnog znanja potiče da dođemo do pravilne primjene ili nam čak u izvjesnim situacijama sprečava tu primjenu, to znanje u određenom smislu izmiče vladavini čovjeka. Ovaj zaključak ima svoju važnost samo u smislu pravog ispunjenja, pravog veselja i radosti te istinske sreće. To su duševna iskustva koja postaju cilj pored novčane naknade, te su rezultat naših istinskih nastojanja.

Ukoliko doživimo te uzvišene trenutke, onda znamo da je svejedno s kojim uobičajenim znanjem smo opremljeni, jer smo za naše okolnosti načinili nešto pravilno. Svejedno je kako ostali svijet onda prosuđuje vidljive rezultate. Za mističara koji zna za te procese, ti uvidi predstavljaju osnovu uspjeha njegova života koji ne mora uvijek biti vidljivo prikazan drugim ljudima. Da put do toga, "pravilno" činiti stvari, zaista nije jednostavan, može potvrditi svaki pripadnik Reda Ruže i Križa.

Što je dakle pravilno i krivo djelovanje, što znači biti uspješan u pravom smislu i koje skretnice treba pojedinac postaviti najprije za sebe osobno, kako bi došao do cilja?

Nije namjera sljedeća izlaganja dati kao patentni recept za svakoga.

Ova izlaganja bi više trebala dati dodatne impulse za vlastito istraživanje, za one koji zaista žele doći do viših spoznaja i koji bi htjeli spoznati samog sebe.

Prvenstveno je potrebno zalaganjem pronaći odgovore na ova pitanja, kod kojih se uvijek radi o nečem osobnom, o oblikovanju vlastitog mišljenja te da je pojedincu potrebno da se oprosti od uobičajeno raširenog gledišta stvari, a umjesto toga se obrati samome sebi.

Ako je uspjelo izdvojiti se iz kolektivnog rasuđivanja o onome što je pravilno, a što krivo, dodatno je potrebno i svoju vlastitu individualnost (vanjski ego) staviti nešto u pozadinu, te ju ovom prilikom možda po prvi puta pravilno i svjesno otkriti. Čovjek nosi u sebi i istinsku Duševnu Osobnost koja ga čini jedinstvenim bićem. Vanjski ego i prava unutarnja Duševna Osobnost mogu se istinskim znanjem o zakonitostima dovesti u ravnotežu. Tako je moguće dovesti u suglasje pravo unutarnje znanje s vanjskim znanjem i time doprinjeti oplemenjivanju života i djelovati za dobrobit cijelog čovječanstva.

Svakom biću je moguće živjeti na pravilan način, te prema tome doći u sklad s univerzalnim zakonima i pravilnije djelovati ako je on spreman poslušati svoj unutarnji glas i slijediti ga. Najpoznatiji način prema kojem se može zamijetiti taj unutarnji glas je glas naše savjesti.

Daljnje aspekte ove teme razmatrat ćemo u sljedećem broju časopisa....
H. St.

Stara mistična i predana tradicija Ruže i Križa je da jedan autor svoju raspravu ili članak potpisuje samo sa svojim inicijalima. To nema nikakve veze s tajnovitošću, već iza toga leži smisao, svjesno biti anoniman i izbjeći kult osobe. Upravo u današnje vrijeme se pridaje mnogo važnosti individualizmu i egocentričnosti, možda ovo čini upravo protutežu.