ČETIRI ELEMENTA ČOVJEKA
Četiri Elementa: Zemlja, Zrak, Voda i Vatra su osnovne konstante čovjeka. To su simboli i u tom smislu se mogu razumjeti kao tijelo, razum, svijest i osjećaji. Uspije li čovjeku ta Četiri Elementa u sebi dovesti u harmoničan sklad, tada se očituje i Peti Element, takozvana Kvintesencija ili „quinta essentia“. Tek s Petim Elementom čovjek postaje ono što bi ustvari trebao biti.
SIMBOLIKA ČETIRI ELEMENTA
U materijalnom svijetu je porijeklo svih manifestacija u Četiri Elementa, koje u spisima Ruže i Križa također nazivamo i „Principima“. Čovjek podliježe tim Principima kao što je to već izrazio Paracelsus: „Četiri Elementa oblikuju Makrokozmos, kao i čovjeka. On je Mikrokozmos, ekstrakt iz svih zvijezda i planeta na firmamentu, ali on je isto od Zemlje, Zraka, Vode i Vatre.“ Ispitat ćemo svaki od ova Četiri Principa i prikazati kako ih tumači tradicija pripadnika Ruže i Križa.
Kao što je naša majka Zemlja, tako je i Element ZEMLJA simbol majčinskog djelovanja. Ona daruje život i održava ga u njegovim izražajnim oblicima. U istočnoj i zapadnoj tradiciji Zemlja je simbol za plodnost i začeće. Po prirodi ona hrani i štiti. U grčkoj mitologiji bila je povezana s božicom Geom. Ona je bila udana za Urana, boga neba, i rodila je sva božanstva. Heziod ju naziva „Majkom svih bogova“. Kasnije je iz nje proizašao čovjek, a onda životinje.
Zemlja je kolijevka četiri prirodna carstva, koja su u različitim stupnjevima prožeta Univerzalnom Dušom. Uz pomoć tri druga Elementa, Zemlja je u mogućnosti manifestirati život u najrazličitijim stvorenjima. S ontološkoga gledišta, ona je univerzalna supstancija, „Prima Materia“ s kojom je Stvoritelj načinio čovjeka od gline. U Bibliji je Zemlja prikazana onim mjestom, gdje je Adam pao u materiju i odakle se on vraća u svoje izvorno stanje.
(...)
VODA je simbol pročišćenja. Poznato je da su Eseni prvi prakticirali krštenje i pri tome čovjeka potpuno uranjali u vodu. Pretpostavljalo se da je taj postupak fizički i psihički potpuno pročistio čovjeka i on je mogao uskrsnuti u novi život. Budisti u vodi gledaju princip milosti: spiritualno biće čovjeka može se svjesno vratiti u kozmički ocean odakle je jednom došlo. U taoizmu, voda je simbol za mudrost; ona je slobodna i ima svoj jednostavan tijek. U hebrejskoj i kršćanskoj tradiciji, Voda je simbol za Stvaranje i oblikovanje svih stvari.
U svim svetim spisima izvješćuje se da su Nomadi gledali izvore vode kao mjesta radosti, ushićenja i molitve. U njihovoj blizini održavali su se važni susreti koji su se cesto nazivali „Božjom providnošću“. Općenito su izvori i rijeke bili odlučujući za gradnju nastambi, jer bez vode nema života. Voda je stoga postala bitnim čimbenikom socijalizacije. Također se i danas mnoga mjesta nalaze na obali mora, jezera i u blizini rijeka.
(...)
Poznato je da se ZRAK između ostalog sastoji od kisika, ali također i o Kozmičke Esencije koja prožima naš zrak sa svih strana svemira. Čovjek ne bi mogao živjeti bez te Esencije jer je ona neminovna za naš fizički i psihički život. Proces disanja ima dvije faze: udisanje i izdisanje, jang i jin, kojima se pripisuju pozitivni i negativni polaritet. Ono što se odnosi na „Božji Odem“, u mnogim religijama i tradicijama naziva se „Dah Božji“ i smatra simbolom za akt Stvaranja svijeta. Disanje se s pravom povezuje s govorom i podsjeća nas na to da možemo govoriti samo uz pomoć disanja.
Kao povezni element između Zemlje i Neba, Zrak simbolizira dušu koja se uzdiže za vrijeme molitve i meditacije. Zrak također predstavlja i uspon u spiritualni svijet u trenutku smrti kada duša napušta fizičko tijelo kako bi dostigla spiritualnu razinu koja odgovara njezinom stupnju razvoja. U širem smislu princip Zraka također stoji i za svijest te želju da se teži za najvišim mogućim idealima. Zanimljivo je da se duša i ljudska svijest cesto prikazuju s golubicom koja leti prema Nebu.
(...)
U najrazvijenijim epohama europske antike, Vestalke su čuvale „Svetu Vatru“ u Templima, kako bi se time simbolizirala Božja prisutnost. VATRA se u ono vrijeme, kao i u većini religija današnjeg vremena, gledala kao najveći čimbenik regeneracije i nalazi se i u kršćanskoj ezoteriji: „Igne Natura Renovatur Integra“ – „Vatra potpuno obnavlja prirodu“. U liturgiji katoličke crkve Vatra stoji za prosvjetljenje koje je npr. Krist dodijelio apostolima za vrijeme Duhova, i tamo je poprimila oblik plamenih jezičaka. „Vječno svjetlo“, koje se u katoličkoj crkvi nikada ne gasi, simbolizira Božju prisutnost u tom svetom prostoru.
Za mističare i naravno za pripadnike Ruže i Križa zemaljska vatra je simbol za božansku Vatru koja gori u našoj nutrini i koju bismo s najvećom pažnjom trebali njegovati. Nedostatkom Vatre čovjek postaje hladnim bićem bez emocija, bez ikakvog suosjećanja i bez božanskih osobina koje od njega cine „živu dušu“. Vatra može naše pogreške pretvoriti u suprotno, dakle u vrline. Drugačije izraženo: kroz pročišćavajuću snagu Vatre možemo uspješno provesti našu unutarnju alkemiju.
(...)
Svaki od Četiri Elementa ima samostalnu simboliku, ali možemo ih međusobno povezati i nadopunjavajuce raditi s njima. Tako Zemlja, Zrak, Voda i Vatra tradicionalno odgovaraju onome što nazivamo četiri strane svijeta, četiri godišnja doba, četiri prirodna carstva (mineralno, biljno, životinjsko i ljudsko), četiri razine čovjeka (tijelo, intelekt, osjećaji, spiritualnost), četiri faze ljudske svijesti (objektivna, subjektivna, podsvjesna i kozmička) i četiri životna ciklusa (djetinjstvo, mladost, odraslo doba i starost). Može se dakle reci da se ovdje radi o četverostrukom zakonu.
Četiri Elementa, osim toga, imaju inicijacijsku dimenziju i odnose se na bitne stupnjeve koje čovjek treba dostići na svojoj spiritualnoj stazi. Zemlja je simbol za fizičke i materijalne kušnje kojima smo izloženi u svakodnevnom životu. Zrak stoji za želju da se izdigne jer svaki čovjek tijekom svog razvoja to osjeća. Voda je simbol za pročišćenje. U nesavršenom čovjeku jednom se pojavljuje potreba da se posveti usavršavanju. U konačnici Vatra predstavlja prosvjetljenje koje se čovjeku dodjeljuje kad je dostigao odgovarajuću unutarnju zrelost.
Prema ovom gledištu život svakog čovjeka vodi do Inicijacije koja njegovu dušu suočava sa simbolikom ova Četiri Principa.
Iz knjige: „Pripadnici Ruže i Križa obznanjuju svoja učenja.“
Izdavač: Vrhovno Vijeće AMORC-a